Naše priče

U hladnim zimskim mjesecima kada su režije previsoke, a primanja niska, odlučile smo se, budući da živimo u istoj zgradi, svaki dan grijati se kod jedne od nas kako bi uštedjele ili smo svaka u svom stanu obučene u nekoliko slojeva. Dok poplaćamo režije ne ostane nam ništa. Ponekad smo željne voća, ali nismo u mogućnosti odvojiti za taj luksuz. Ali nikad nije kasno započeti bolji i sretniji život. Utjehu smo pronašle u „Plavoj kući”, i svaka mala pomoć u vidu namirnica nama jako puno znači kao i razna druženja koja organizirate za nas, jer znamo da svaki dan imamo negdje otići družiti se, imamo jedni druge kao podršku i svaki dan daje nam neki smisao da nastavimo dalje.

„Radila sam prije rata. Imala sam loš brak i morala sam skloniti sebe i djecu. Preselila sam se u Vukovar i pronašla sam sklonište. Živjela sam sa izvanbračnim suprugom koji je bio teško bolestan te je na kraju ostalo bez posla i prihoda, a u međuvremenu i ja sam oboljela na pluća. Kuća u kojoj smo živjeli bila je trošna i morali smo se iseliti. Borili smo se kako smo mogli, svašta smo radili, prali i čistili kuće… Muž mi je umro, ostala sam sama na ulici sa djecom, nisam znala što da radim. Čula sam za Humanitarnu udrugu Duga. Jasna iz Duge me je primila, pomogla koliko su i oni tada mogli. Donacija je bilo malo, pa su davali tako da svi dobiju ravnopravno. Teško je. Najgore je za grijanje. Ja ne moram jesti meso, mogu jesti što uhvatim, što se može… I danas mi puno znače i pomoć koju dobijem od njih.“

„Čula sam za „Plavu kuću“. Što ću, natjerala me nužda da probam, nisam imala ništa. Sve što dobijem dobro dođe, ja nemam od čega da kupim. Od moje male mirovine ja ne mogu da živim. Najgore mi je za drva. Za grijanje stolove i stolice lupam kao neki robijaš. Jednu ženu služim pa mi dade 1 euro i 50 centi, ali nema ni toga uvijek. U zemlju živa ne mogu, da mi nema samoposluge ne znam što bi. Kad nam donesu kruh, dobro je, kad nam donesu mliječno, dobro je. Što god dobijemo dobro je…“

Spletom nesretnih okolnosti i nepravde poslije 30 godina ostao sam bez posla i bez prihoda. Zatražio sam pomoć za sebe i svoju obitelj u Dugi. Rado se odazivam na volonterske akcije i pomažem drugima a bilo koji način iz razloga što sam prošao to sve. Vi ste bili uz mene u najtežim trenutcima, stoga imam želju i potrebu na neki način iskoristiti svoje slobodno vrijeme i dati svoj doprinos pomažući vama i drugima koji su teškoj situaciji. Pozivam sve koji mogu pomoći i donirati, moraju znati da će pomoć doći do onih koji su stvarno u potrebi kao i ja i ne trebaju čekati ili oklijevati, trebaju naći samo malo dobre volje, malo vremena i pomoći onima koji su zaista u potrebi.

Teška ekonomska situacija i mala financijska primanja prisilili su me kao i većinu naših sugrađana da potražim pomoć u socijalnoj samoposluzi. Da bih došla do socijalne samoposluge prethodili su određeni događaji koji nisu za pohvalu. Doživljavala sam obiteljsko nasilje od strane supruga koji je bio psihički bolesnik i nije htio uzimati terapiju, pa je svoje frustracije na ovakav način ispoljavao. Neko vrijeme sam provela u sigurnoj kući, nakon čega dobivam stan na korištenje koji je u potpunosti prazan. Morala sam ga opremiti najnužnijim stvarima kako bih mogla preživjeti. Kako bih se opskrbila osnovnim namirnicama pomoć sam potražila u socijalnoj samoposluzi. To mi je puno pomoglo. Pomaže mi i dalje. Zahvalila bih svim humanim ljudima koji svojom dobrotom pomažu meni i osobama koje su u sličnim situacijama, jer da nema pomoći ne znam kako bismo preživjeli od prvog do prvog.