Velike demografske promjene ( kontinuirano iseljavanje stanovništva najviše mladih i negativno prirodno kretanje, te niske mirovine i povećanje stope siromaštva) drugoj polovici 20. stoljeća dovode do porasta populacije pripadnika starije životne dobi.
Nekada su starije osobe zauzimale značajna mjesta u društvu i veoma ih se poštivali kao životne učitelje s velikim znanjem, iskustvom, mudrošću, priznanjima, zahvalnošću i umijećem i iz toga je proizlazilo sasvim prirodno poštovanje. Današnje vrijeme je sve više orijentirano prema mladima, te postoji čitav niz predrasuda o starosti i starenju kao nečemu što je negativno, ističući stereotipe poput boležljivosti, slabosti, ružnoće, gubljenja pamćenja, beskorisnosti, usamljenosti, što dovodi do generacijskog jaza, nerazumijevanja, te često sami postaju agresori.
Fenomen nasilja nad starijim osobama relativno je nov i još uvijek nedovoljno istražen pojam, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Osobe starije dobi predstavljaju specifičnu, osjetljivu i ranjivu skupinu, a njihov se udio progresivno povećava zahvaljujući porastu općeg životnog standarda, unapređenju zdravstvene zaštite te smanjenom prirodnom priraštaju. Čak 1 138 starijih osoba u Hrvatskoj je prošle godine bilo žrtva obiteljskog nasilja, a kako to često ni ne prijavljuju, brojka bi mogla biti znatno veća, posebno u vrijeme pandemije korona virusom kada ostanak kod kuće, ograničenje slobode kretanja i ovisnosti o pomoći drugih osoba može dovesti do učestalijeg nasilja.
U malim, raštrkanim selima i zaseocima, slabo povezanim javnim prijevozom, uglavnom žive starije osobe u samačkim i dvočlanim kućanstvima. Zbog oslabljenih funkcionalnih sposobnosti više se ne mogu samostalno skrbiti o svojim potrebama , zbog čega im je potrebna pomoć u obavljanju kućanskih poslova, dobavljanju namirnica, održavanju osobne higijene, liječnička i zdravstvena skrb. Većina potrebnih usluga za njih je nedostižna i zbog niskih financijskih primanja, prijevoza, nemogućnosti da se sami upute, nedovoljne opće informiranosti, informiranosti o pravima i slično. Sve navedeno čini ih podložnim raznim oblicima nasilja.
Nasilje nad starijim osobama definira se kao jednokratan ili ponavljajući čin ili nedostatak odgovarajućeg postupanja, koji se dešava u bilo kojem odnosu povjerenja i koji uzrokuje štetu, bol ili stres za stariju osobu (WHO, 2021).
Starije osobe najčešće nisu izložene samo jednom obliku nasilja, već je to uvijek kombinacija više oblika nasilja, a kao razlog tomu je da osobe koje vrše nasilje nisu isključive u tome koju vrstu nasilja koriste, te se služe svim dostupnim kako bi stariju osobu imali pod kontrolom i njome manipulirali nasilje.
Oblici nasilja koje poznajemo su:
- Fizičko ( tjelesno ) nasilje
- Psihološko ( emocionalno ) nasilje
- Ekonomsko ( financijsko ) nasilje
- Seksualno nasilje
- Zanemarivanje
- Duhovno nasilje
Osobe koje vrše nasilje najčešće su odrasla djeca žrtve, rođaci ili unuci na što ukazuju istraživanja koja ističu da u najvećem broju slučajeva između žrtve i osobe koja vrši nasilje postoji bliska i snažna poveznica, a tek naknadno se kao nasilnici navode nepoznate osobe. Osobe koje vrše nasilje još mogu biti: skrbnik, prijatelj, poznanik, djelatnik stručnih službi, itd.
Starije osobe koje trpe nasilje obično su lošijeg zdravstvenog stanja; imaju veću potrebu za pomoć u obavljanju za njih važne svakodnevne aktivnosti (kućanski poslovi), socijalnim, zdravstvenim i drugim uslugama; imaju poteškoća da obrade doživljenu traumu što rezultira lošijim psihofizičkim stanjem; gubitak materijalne imovine, a i životni vijek im je kraći nego kod osoba koje ne trpe nasilje.
Mogućni znakovi koji ukazuju da osoba doživljava nasilje: strah, anksioznost, depresija, povlačenje u sebe, izoliranost, česte promjene raspoloženja, usamljenost, očaj, odsutnost, naglo mršavljenje ili debljanje uslijed stresa ili nekog drugog faktora, loš fizički izgled, masnice i druge povrede na tijelu …
Važno je pravovremeno prepoznati nasilje i reagirati s ciljem prevencije i eliminacije nasilja nad starijim osobama, kako bi im omogućili bolju kvalitetu života, smanjili rizik od socijalne isključenosti, te osigurali zdravu, aktivnu i dostojnu starost.
Ako sumnjate ili prepoznajete nasilje, povjerite se osobi od povjerenja i zatražite pomoć, prijavite policiji, državnom odvjetništvu ili centru za socijalnu skrb.
ŠUTNJA NIJE ZLATO!
PRIJAVI NASILJE!
Kontakt osoba za više informacija: Tijana Prokić
udrugadugavu@gmail.com
administracija@duga-vukovar.hr
Projekt „Prepoznaj, reagiraj i reci STOP“ je financijski podržan kroz Fond za aktivno građanstvo u Hrvatskoj kroz financijske mehanizme Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.
„Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Humanitarne udruge Duga Vukovar i ne održava nužno stavove država članica donatorica i Upravitelja Fonda.“
